DNS (Domain Name System) je sustav koji omogućuje povezivanje na web stranice tako da uspoređuje ljudima čitljiva imena domena (poput h1-design.hr) s jedinstvenim ID-om poslužitelja na kojem je smještena web stranica.

Zamislite DNS sustav kao telefonski imenik interneta. On navodi imena domena s njihovim odgovarajućim identifikatorima poznatim kao IP adrese, umjesto imena ljudi s njihovim brojevima telefona. Kada korisnik unese ime domene poput h1-design.hr na svojem uređaju, on traži IP adresu i povezuje se s fizičkom lokacijom gdje je smještena h1 design web stranica.

DNS je važna komponenta interneta koja se koristi za prevođenje naziva web stranice u jedinstvene IP adrese. To olakšava ljudima da lakše pronađu web stranice koje žele posjetiti putem lakše pamtljivih imena, umjesto da moraju pamtiti nizove brojeva. Međutim, DNS ima i utjecaj na brzinu učitavanja web stranice.

Kada posjetite web stranicu, vaše računalo prvo traži DNS zapis koji povezuje ime domene s odgovarajućom IP adresom. Ako se zapis nalazi u vašem predmemorijskom (cache) DNS-u, onda se ostatak pretraživanja DNS-a preskače i odmah se preusmjeravate na web stranicu. Ako se zapis ne nalazi u predmemoriji, onda se šalje upit vašem lokalnom DNS poslužitelju.

Lokalni DNS poslužitelj je obično pružatelj vaše internet usluge i često se naziva „Resolving nameserver“ ili rješavajući poslužitelj imena. Ako se zapisi ne nalaze u predmemoriji na resolving nameserveru, onda se zahtjev šalje na „Root nameserver“ ili korijenski poslužitelj imena kako bi se pronašli DNS zapisi.

Root nameserveri su određeni poslužitelji širom svijeta koji su odgovorni za pohranjivanje podataka DNS-a i održavanje rada sustava. Jednom kada se DNS zapis pronađe na korijenskom poslužitelju imena, pohranjuje se u vašem računalu.

Kada se DNS zapisi pronađu, otvara se veza s poslužiteljem na kojem je pohranjena web stranica i ona se prikaže na vašem zaslonu računala. Sve ovo se odvija u razmaku od nekoliko milisekundi, ali ako imate loše postavljen DNS ili ako se vaš poslužitelj DNS-a nalazi daleko od vaše lokacije, to može dovesti do sporijeg učitavanja web stranica.

Internet je velika mreža računala. Svaki uređaj povezan na internet dobiva jedinstvenu IP adresu koja pomaže drugim računalima da ga identificiraju. IP adresa sastoji se od niza brojeva s točkama i izgleda ovako: 154.124.279.246. Zamislite da morate pamtiti tako dugačke nizove brojeva da biste posjetili svoje omiljene web stranice. Teško bi ih se mogli sjetiti jer ne govore ništa o web stranici koju ćete posjetiti pa zato koristimo imena domena kako bi ih mogli razumjeti, pamtiti i lako koristiti.

DNS ili Domain Name System u osnovi prevodi ta imena domena u IP adrese i usmjerava vaš uređaj na pravu putanju do web stranicce. Ime domene i njezina odgovarajuća IP adresa nazivaju se “DNS zapis”.

Evo jednostavnog načina da shvatite kako DNS radi u četiri koraka:

Zamislimo da želite posjetiti našu stranicu na www.h1-design.hr

1. Otvorite preglednik i u adresnu traku upišite h1-design.hr i pritisnite Enter na tipkovnici. Odmah se izvrši brza provjera jeste li ranije posjetili našu web stranicu, pa ako se DNS zapisi pronađu u DNS predmemoriji vašeg računala, preostali dio pretraživanja DNS-a preskoči se i preusmjerava vas na domenu h1-design.hr
2. Ako se DNS zapisi ne pronađu, šalje se upit vašem lokalnom DNS poslužitelju. Obično je to pružatelj vaše internet usluge i često se naziva “resolving nameserver“ ili rješavajući imenski poslužitelj.
3. Ako zapisi nisu predmemorirani na resolving nameserveru, zahtjev se prosljeđuje „root nameserveru“ ili korijenskom imenskom poslužitelju za lociranje DNS zapisa. Korijenski imenski poslužitelji su određeni poslužitelji širom svijeta koji su odgovorni za spremanje DNS podataka i funkcioniranje sustava.
4. Sada kada su DNS zapisi locirani, otvara se veza s poslužiteljem gdje je smještena web stranica i www.h1-design.hr će se prikazati na vašem zaslonu.

Internet je moguć zahvaljujući mreži računala nazvanih poslužitelji (serveri). Poslužitelj je vrsta računala koja se posvećuje spremanju i dostavi web stranica drugim računalima širom svijeta. Name Server, ponekad napisan kao “imenski poslužitelj”, je poseban tip poslužitelja koji čuva sve DNS zapise vašeg imena domene. Njegov posao je pružiti vaše DNS informacije bilo kome tko ih traži.

Name Serveri obično upravljaju vašim registrarom imena domena ili pružateljem hostinga. Svaki poslužitelj imena ima svoju adresu i može spremiti zapise mnogih web stranica. Na primjer, ako je vaša web stranica hostana na Sitegroundu, onda će poslužitelj imena koji se koristi za upravljanje vašim DNS zapisima biti na poslužiteljima imena s adresama koje izgledaju ovako:

ns1.siteground.net

ns2.siteground.net

Svako ime domene mora imati najmanje dva Name Servera. Prvi poslužitelj imena je primarni poslužitelj. Ako primarni poslužitelj ne odgovori, koristi se sekundarni poslužitelj imena za rješavanje imena domene.

CNAME znači „Canonical Name“ ili Kanonsko ime. Zapis CNAME je vrsta DNS zapisa koji se koristi da se domena usmjeri na drugu domenu, umjesto na IP adresu. Na primjer, pretpostavimo da želite da vaša web stranica bude primjer.com, ali ste također registrirali primjeri.com i želite da vodi na vašu glavnu web stranicu. U tom slučaju, možete postaviti zapis CNAME tako da bilo tko, tko posjeti pimjeri.com ode na primjer.com.

MX record je skraćenica za Mail Exchanger zapis. To je još jedan tip DNS zapisa koji definira mail poslužitelj za rukovanje e-poštom za određenu domenu.

U ovoj objavi smo detaljno razmotrili što je DNS, kako radi i kako se može koristiti za postavljanje domena, name servera i MX zapisa. Važno je da razumijete kako DNS funkcionira kako biste mogli optimizirati web stranicu i poboljšati njene performanse. Iako se DNS može činiti kompliciranim, s malo truda i vremena lako se može naučiti kako ga koristiti u svoju korist. Nadamo se da smo vam ovim člankom pomogli da bolje razumijete što je DNS i kako DNS funkcionira.