Što su Core Web Vitals i kako utječu na SEO

Metrike kojima Google mjeri stvarno korisničko iskustvo

Ako ste ikad pokrenuli test svoje web stranice u alatu PageSpeed Insights, vjerojatno ste vidjeli odjeljak Core Web Vitals s oznakom „Prošlo” ili „Nije prošlo”. Većina ljudi tu stane, vidi crveno ili zeleno, i ne zna što bi s tim. U svom radu na optimizaciji stranica stalno nailazim na to da vlasnici stranica čuju za Core Web Vitals, ali rijetko tko zna što te metrike zapravo mjere i, još važnije, zašto stranica može imati visok rezultat, a i dalje „pasti” na testu.

Core Web Vitals skup je tri metrike kojima Google mjeri stvarno korisničko iskustvo na stranici: brzinu učitavanja, responzivnost i vizualnu stabilnost. Signal su za rangiranje od 2021. godine, a u ožujku 2024. doživjeli su važnu promjenu o kojoj velik dio sadržaja na internetu i danas piše pogrešno.

U ovom tekstu objašnjavam svaku od tri metrike onako kako ih Google danas definira, koja je razlika između „terenskih” i „laboratorijskih” podataka i kako se sve to odražava na WordPress stranice s kojima najčešće radim.

Što su Core Web Vitals?

Core Web Vitals je skup metrika kojima se mjeri kvaliteta korisničkog iskustva. Google ih je uveo jer na brzinu web stranice zapravo utječe nekoliko različitih stvari.

Naime, stranica se može učitati naizgled trenutno, a zatim se na nekoliko sekundi zablokirati prije nego što na nju uopće možete kliknuti. Druga stranica učita se brzo, ali joj sadržaj poskakuje dok se učitava, pa slučajno kliknete na pogrešno mjesto. To su dva potpuno različita problema i zahtijevaju dva različita mjerenja. Zato se Core Web Vitals sastoje od tri zasebne metrike:

• LCP (Largest Contentful Paint) mjeri brzinu učitavanja, odnosno koliko vremena treba da se prikaže glavni sadržaj stranice.
• INP (Interaction to Next Paint) mjeri responzivnost, odnosno koliko brzo stranica reagira kada korisnik nešto napravi (klik, dodir, tipkanje).
• CLS (Cumulative Layout Shift) mjeri vizualnu stabilnost, odnosno koliko se sadržaj neočekivano pomiče tijekom učitavanja.

Svaka od ovih metrika dobiva jednu od tri ocjene: „dobro”, „potrebno poboljšanje” ili „loše”, ovisno o pragovima koje je odredio Google.

Važna promjena iz 2024.: INP je zamijenio FID

Do ožujka 2024. treća se metrika, ona za responzivnost, zvala FID (First Input Delay). FID je mjerio samo kašnjenje prije prve interakcije na stranici, što je bio jedan jedini podatak koji govori vrlo malo o tome kako stranica reagira tijekom cijelog posjeta.

U ožujku 2024. Google je FID službeno zamijenio metrikom INP (Interaction to Next Paint), koja bilježi sve interakcije tijekom posjeta i izvještava o onoj najsporijoj.

LCP – brzina učitavanja

LCP označava trenutak u kojem je glavni sadržaj stranice najvjerojatnije već učitan. Konkretno, mjeri vrijeme od zahtjeva za stranicom do trenutka kad se prikaže najveći sadržajni element vidljiv na ekranu bez skrolanja. To je obično velika fotografija, video ili veći blok teksta na vrhu stranice.

Logika iza toga je jednostavna. Kad se taj najveći element prikaže, posjetitelj najčešće stekne dojam da je stranica učitana, čak i ako se u pozadini još nešto događa.

Pragovi za LCP:

Po mom iskustvu, LCP je najčešće najteže dovesti u zeleno jer ovisi o stvarima na koje se ne utječe jednim klikom: brzini servera, konfiguraciji predmemorije i veličini najveće slike na stranici. Detaljnije o tome što LCP uzrokuje i kako ga popraviti pisao sam u zasebnoj objavi o LCP-u.

INP – responzivnost

INP mjeri koliko brzo stranica vizualno reagira na ono što korisnik radi dok je na njoj. Svaki put kad netko klikne na gumb, otvori izbornik ili pritisne tipku, mjeri se vrijeme do sljedećeg osvježenja ekrana. INP zatim uzima gotovo najsporiju zabilježenu interakciju kao reprezentativnu vrijednost.

Za razliku od starog FID-a, INP gleda cijeli posjet, a ne samo prvu interakciju. Zbog toga puno realnije pokazuje kako stranica „radi” u rukama stvarnog korisnika.

Pragovi za INP:

INP je u pravilu gori što stranica ima više JavaScripta koji opterećuje glavnu nit (dretvu) preglednika. Zato baš složenije stranice, poput webshopova i stranica s puno dodataka i skripti trećih strana, najčešće imaju problema upravo s ovom metrikom. O konkretnim uzrocima INP-a i načinima na koje ga smanjujem pisao sam u zasebnoj objavi o INP-u.

CLS – vizualna stabilnost

CLS mjeri koliko se vidljivi sadržaj stranice neočekivano pomiče dok se ona učitava. Tipičan primjer: čitate tekst, iznad njega se učita slika ili oglas i cijeli tekst odjednom skoči prema dolje. Ili krenete kliknuti na gumb, a u tom se trenutku ubaci novi element i kliknete na nešto sasvim drugo.

CLS nije izražen u sekundama, nego kao bezdimenzijski rezultat koji zbraja sva neočekivana pomicanja na stranici.

Pragovi za CLS:

Najčešći uzroci lošeg CLS-a su slike, video i iframe elementi bez zadanih dimenzija, fontovi koji se učitavaju naknadno te dinamički sadržaj koji se ubacuje bez rezerviranog prostora. O uzrocima CLS-a i konkretnim načinima kako ga smanjiti saznajte u zasebnoj objavi o CLS-u.

Najvažnije: terenski naspram laboratorijskih podataka

Ovo je dio koji u praksi najviše zbunjuje ljude, a ujedno je i razlog zašto sam uopće odlučio napisati ovaj članak. Postoje dvije potpuno različite vrste podataka o izvedbi stranice.

Terenski podaci (engl. field data) dolaze od stvarnih posjetitelja vaše stranice. Google ih prikuplja kroz CrUX (Chrome User Experience Report), odnosno anonimne podatke korisnika preglednika Chrome koji su pristali na njihovo dijeljenje. Skupljaju se u pomičnom razdoblju od 28 dana. Upravo te, terenske podatke Google koristi za rangiranje.

Laboratorijski podaci (engl. lab data) rezultat su jednog simuliranog mjerenja u kontroliranim uvjetima. Alat poput Lighthousea učita stranicu jednom, na unaprijed zadanom uređaju i mreži, bez stvarne interakcije korisnika. Korisni su za otkrivanje i otklanjanje problema tijekom rada, ali Google ih ne koristi za rangiranje.

Iz te razlike proizlazi pitanje koje često čujem: „Zašto mi je PageSpeed rezultat 95, a Core Web Vitals i dalje ne prolaze?”

Odgovor je da onaj veliki broj od 0 do 100 koji vidite u PageSpeed Insightsu jest laboratorijski Lighthouse rezultat i nije ono što Google gleda kod rangiranja. Ocjena „Core Web Vitals: Prošlo / Nije prošlo” temelji se na terenskim podacima iz CrUX-a. Stranica može imati visok laboratorijski rezultat, a istovremeno pasti na terenu, jer stvarni korisnici dolaze sa sporijih uređaja, lošijih mreža ili stranicu koriste na način koji jedno simulirano mjerenje ne može predvidjeti.

Posebno je važno znati da INP nema pravi laboratorijski ekvivalent. Lighthouse umjesto njega prikazuje metriku TBT (Total Blocking Time) kao zamjenu, ali TBT mjeri koliko je glavna nit blokirana tijekom učitavanja, a ne stvarno vrijeme odziva na interakcije koje se događaju u nepredvidivim trenucima. Zato stranica može imati uredan TBT u laboratoriju, a loš INP na terenu.

Iz svega ovoga izvlačim jedno pravilo kojeg se držim: rezultat 100 u PageSpeed Insightsu nije cilj. Cilj je proći sve tri metrike na terenskim podacima. Kad netko obećava „rezultat 100″, obično optimizira za laboratorijski test, a to nije isto što i stvarno korisničko iskustvo.

Koliko Core Web Vitals zaista utječu na SEO?

Core Web Vitals jesu potvrđeni signal za rangiranje, ali volim da ljudi zadrže realnu sliku. Oni su dio Googleova sustava Page Experience i jedan su od mnogih signala, nikako presudan. Relevantnost i kvaliteta sadržaja i dalje su daleko važnije. Međutim, vrlo često u svojim člancima ističem brzinu web stranice kao izuzetno važnu stvar, jer osim rangiranja direktno utječe na korisničko iskustvo, konverzije itd.

Najtočnije ih je promatrati kao diferencijator. Kad za neki upit postoji više stranica sa sličnim, kvalitetnim i relevantnim sadržajem, bolje korisničko iskustvo, a time i bolji Core Web Vitals, može biti ono što presudi tko će biti više rangiran. Drugim riječima, dobri Core Web Vitals neće loš sadržaj gurnuti na vrh, ali loši Core Web Vitals mogu odmoći dobrom sadržaju kad je konkurencija izjednačena.

Korist od dobrih rezultata u PageSpeed Insights testu ionako nadilazi samo rangiranje. Brže i stabilnije stranice imaju niže stope napuštanja i bolje konverzije, što je samo po sebi dovoljan razlog da se njima bavite.

Treba znati i ovo: ako stranica nema dovoljno prometa preko Chromea, Google možda neće imati dovoljno terenskih podataka. To nije kazna, nego jednostavno znači da se signal ne primjenjuje, pa se Google može osloniti na podatke sličnih stranica ili cijele domene.

Kako izmjeriti Core Web Vitals svoje stranice

Za provjeru su dovoljna tri besplatna Googleova alata:

1. PageSpeed Insights daje i terenske (ako postoje) i laboratorijske podatke. Uvijek prvo gledajte odjeljak s terenskim podacima, ne veliki rezultat.
2. Google Search Console u izvještaju „Core Web Vitals” prikazuje stanje cijele stranice grupirano po statusu, zasebno za mobitel i desktop. To je najbolje mjesto za pregled cijele stranice odjednom.
3. Chrome DevTools / Lighthouse koristim za laboratorijsko mjerenje i otklanjanje pojedinačnih problema tijekom samog rada.

Dobro je znati: terenskim podacima treba otprilike 28 do 35 dana da u potpunosti odraze promjenu odnosno uspjeh tehničke optimizacije, jer se temelje na pomičnom razdoblju od 28 dana. Laboratorijski rezultat promijenit će se odmah, ali to nije ono što se rangira, pa nemojte paničariti ako terenska ocjena zaostaje par tjedana.

Kako popraviti Core Web Vitals metrike

Na WordPress stranicama, s kojima inače radim, tri metrike popravljam ovako:

• Za LCP optimiziram najveću sliku na vrhu stranice (moderni formati slika poput WebP-a ili AVIF-a, ispravne dimenzije), pazim na kvalitetnu predmemoriju i brz server te uklanjam resurse koji blokiraju učitavanje. Pomaže i prethodno učitavanje (preload) ključne slike i fontova.
• Za INP smanjujem količinu JavaScripta ili odgađam njihovo učitavanje, posebno skripti trećih strana poput chat widgeta, brojača i oglasa. Svaki dodatak koji ubacuje skripte na svaku stranicu potencijalno pogoršava INP, pa redovito provjeravam je li svaki uopće potreban.
• Za CLS uvijek zadajem širinu i visinu slikama, videima i iframe elementima, rezerviram prostor za dinamičke elemente i pazim na način učitavanja fontova kako tekst ne bi skakao.

Dobar primjer zašto optimizacija nije jednokratan posao je web shop radnaodjeća.hr, čiju sam tehničku optimizaciju opisao u zasebnoj studiji slučaja. Nakon što sam stranicu prvotno doveo u dobre vrijednosti, kroz nekoliko mjeseci rada na stranici, učinjene su neke promjene koje su ponovno usporile učitavanje, od instalacije novih WP dodataka do migracije na drugi server. Ponovnim testiranje Core Web Vitalsa izašli su na vidjelo problemi poput desetaka CSS datoteka koje su blokirale prikaz sadržaja i glavne slike koja se učitavala lijeno (lazy-load) umjesto s prioritetom. To su klasični ubojice LCP-a, pa kad ih ostavite, najveći element stranice kasni i metrika trpi.

Nakon što sam to riješio, mjerenje u PageSpeed Insightsu (5.6.2026.) na računalu pokazuje rezultat izvedbe 100, s LCP-om od 0,7 sekundi i CLS-om 0. Na mobitelu je rezultat 91, uz CLS 0 i odlično vrijeme blokiranja, ali LCP od 3,1 sekunde i dalje je u zoni „potrebno poboljšanje”. Namjerno navodim i tu brojku jer dobro ilustrira dvije stvari iz ovog teksta: prvo, mobilni LCP gotovo je uvijek teži od desktopa, i drugo, ovo su laboratorijski podaci s jednog mjerenja, a pravu ocjenu dat će terenski podaci stvarnih korisnika kroz idućih mjesec dana. Drugim riječima, posao na mobilnom LCP-u tu još nije gotov.

Sve je ovo usko povezano s općom brzinom stranice. Ako vas zanima šira slika optimizacije i samog procesa SEO-a, korisno je pročitati i potpuni SEO vodič te tekst o responzivnom dizajnu, budući da se Core Web Vitals mjere prvenstveno na mobilnom iskustvu.

Ako mislite da vaša stranica ima dublje tehničke probleme s brzinom ili stabilnošću, ili jednostavno nemate vremena sami se baviti optimizacijom, tu mogu pomoći. Kroz uslugu održavanja i SEO optimizacije uspješno dovodim stranice u zelene vrijednosti i pazim da tamo i ostanu.

Zaključak

Core Web Vitals tri su metrike kojima Google mjeri stvarno korisničko iskustvo: LCP (brzina učitavanja, cilj ≤ 2,5 s), INP (responzivnost, cilj ≤ 200 ms) i CLS (vizualna stabilnost, cilj ≤ 0,1).

Najvažnije je znati da Google za rangiranje koristi terenske podatke stvarnih korisnika, a ne laboratorijski PageSpeed rezultat, pa visok rezultat na testu ne znači automatski da ste prošli. I na kraju, Core Web Vitals jesu signal za rangiranje, ali su diferencijator, a ne zamjena za kvalitetan sadržaj. Najbolje ih je shvatiti kao temelj dobrog korisničkog iskustva na koji se onda naslanja sav ostali SEO rad.